1. Zašto smo pokrenuli ovaj projekat

 

S obzirom na sve veći udio starog stanovništva u Crnoj Gori (sada je 19.5 % starijih od 60 godina, a 2030. godine predviđa se 24,7%) izvjesno je da će u budućnosti biti sve više interesenata za smještaj u domovima za stare, a za mnoge će to biti i jedino rješenje.

Istovremeno javnost malo zna o uslovima i načinu života starih u domu, pa u mnogim društvenim krugovima vlada odbojan stav prema korišćenju ove socijalne usluge.

U sistemu socijane zaštite djeluju domovi u Risnu i u Bijelom Polju. Za smještaj u risanskom domu, koji djeluje od 1947.godine, postoji povelika lista čekanja, u bjelopoljskom, koji djeluje od kraja 2010. godine, postoje slobodni kapaciteti.

Ovaj projekat nastoji da doprinese kvalitetu usluga socijalne zaštite za stara lica tako što donosiocima odluka u toj oblasti upućuje preporuke i smjernice. Takođe, šireći informacije među širom javnosti, doprinosi smanjenju predrasuda prema životu u domu za stare i njihovim korisnicima.

 

  1. Metodologija

 

U Domu starih Grabovac u Risnu i u Domu starih u Bijelom Polju proveli smo u septembru 2014. istraživanje u kojem je korišćen kvalitativni metod (grupni intervju ili fokus grupa sa stanovnicima domova), i kvantitativni (anketa za zaposlene u domovima).

U grupnom intervjuu učestvovalo je ukupno 17 korisnika domskog smještaja (11 Risna, 6 iz Bijelog Polja). Šestoro od njih u domu boravi kraće od godinu dana, osmoro između jedne i pet godina, dvoje između pet i deset godina i jedna korisnica duže od deset godina.

Na anketu je odgovorilo ukupno 22 zaposlenih (direktor, ljekar, medicinske sestre, socijalni radnici, pomocno osoblje).

Podatke smo dobili i u direktnim razgovorima sa direktorima, sa socijalnom radnicom u Risnu i glavnom sestrom u bijelom Polju.

 

  1. Teme istraživanja

Grupni intervju i ankete za zaposlene imali su za cilj da sakupe stavove i mišljenja ispitanika o sljedećim temama:

  • Koji su razlozi da ljudi nerado prihvataju domove?
  • Da li bi dom mogao da bude izbor i za zaposlene u domu, u jednom trenutku, kao i za njihove roditelje?
  • Koje su prednosti života u domu?
  • Koji su nedostaci života u domu?
  • Kako djelotvorno promovisati domove i usluge u njima?
  • Koji su optimalni načini stanovanja i brige za starije?

 

  1. Osnovni nalazi i preporuke
    • Razlozi (ne)prihvatanja domskog smještaja

Kada se analiziraju razlozi zbog kojih ljudi u Crnoj Gori nerado prihvataju smještaj u dom za starije osobe zaključuje se da smještaj u dom dominantno percipiraju kao „sramotu“, koju prati nebriga porodice i sažaljevanje okoline.

Osoba koja odlazi u dom je pod takvom stigmom. Odlazak u dom označava priznavanje sopstvene nemoći, a ljudi to ne žele i ne vole da tako misle o sebi. Boravak u domu vide kao socijalnu izolaciju, što je jedan od osnovnih ljudskih strahova, i to izaziva strepnju od “obilježenosti” osobe kao napuštene, usamljene, nemoćne.

Ovo ilustruju odgovori korisnika domskog smještaja na pitanje o tome zašto neki ljudi sa odbojnošću gledaju na dom:

To im je isto kao da je taj umro, gotov, svi dignu ruke od njega.

Moji su teško prihvatili što sam u domu. To je kod nas strašno, kao da nikog nemaš od porodice.

Rekli su mi: Kako da ideš, to je sramota za brata i snahu. Ja kažem: I oni će doći za mnom. 

 

Ipak, možemo uočiti da se mijenja ovakav stav okoline prema domskom smještaju. Averziju razbijaju prvo ljudi koji se odluče za dom, među kojima ima i obrazovanih. Kod svih sa kojima smo razgovarali slika, koja je ranije bila negativna ili sa stereotipima, promijenila se nabolje. Oni iz prve ruke utiču na predstavu o domu u okruženju, izražavaju divljenje i zahvalnost osoblju i njihovoj pažnji i trudu. Neki dom vide kao “spas” i preporučuju drugima da dođu.

O sve boljem prihvatanju domskog smještaja korisnici kažu:

Kad sam prije 13 godina odlazila u dom, pratili su me kao da idem u javnu kuću. Poslije kažu to je najpametnije što si uradila u životu.

Sin kaže da će i on poći u dom kad ostari. Brat kaže da će isto tako.

 

  • Domski smještaj kao vlastiti izbor zaposlenih

Zaposleni u domovima sa izraženom ambivalencijom razmišljaju o smještaju sopstvenih roditelja u dom. O tome većina njih ne može da odluči. Ipak, najmanje ima onih koji svoje roditelje ne bi smjestili u dom.

Kada je riječ o njima samima, kao potencijalnim korisnicima doma jednog dana, onda samo jedan zaposleni smatra da dom ne bi bio njegov/njezin izbor.  Podjednak je broj onih koji se izjašnjavaju „za“ smještaj u dom i onih koji smatraju da je o toj odluci sada rano razmišljati. To može da ukazuje na ambivalenciju po tom pitanju.

  • Prednosti i nedostaci domskog života

Posebnu važnost imaju socijalni sadržaji, nova poznanstva i organizovane aktivnosti koje pruža život u domu. Neke izjave korisnika o prednostima:

Ja  sam našla mir, a i moja porodica.

Kad odem u svoje selo, kažu mi da sam se podmladio.

Ovdje sam srela kvalitetne ljude, koji su mi dali volju za život.

Kad te osoblje lijepo dočeka, automatski ti padne pritisak.                 

Prednosti života u domu uočavaju se nakon faze privikavanja. Učesnici grupnih intervjua direktno ukazuju na težak proces prilagođavanja, koji podrazumijeva lišavanja i prekid sa dotadašnjim načinom života, navikama i socijalnim miljeom i zahtijeva  prilagođavanje na druge ljude i njihove navike.

 

 

Kada je riječ o nedostacima, korisnici kažu:

Dom je skup ljudi koji su na jedno mjesto donijeli svoje bivše živote, svoje znanje i neznanje, svoju kulturu i nekulturu …

Neprijato je ponašanje, nevaspitanost nekih korisnika, ali angažovala sam se i to se promijenilo. Sada za ručkom imamo muziku, a  ne da se priča o gadnim stvarima.

Nedostaje nam privatnost, trebaju nam jednokrevetne sobe .

Subota i nedjelja su teški. Da se bar nešto događa… Treba da nađem zanimaciju.

Korisnici bi voljeli da dobijaju više primjeraka novina. Oni čiji prihodi ne pokrivaju trošak smještaja u dom, dobijaju džeparac od oko 12 eur. Izgleda im nedovoljno.

Činjenica, koja neminovno prati ovu starosnu grupu je umiranje. I to, prirodno, narušava mirni ambijent doma.

              Često odlaze ljudi.

Zaposleni u domovima manje navode nedostatke, ali se uočava da teškoću predstavlja separacija od porodice i sredine u kojoj je korisnik živio, a u manjoj mjeri gubitak samostalnosti i privatnosti. Moguće je da zaposleni iz iskustva znaju da se ove pojave, iako su prirodne i očekivane, ipak prevaziđu u procesu prilagođavanja koji potraje neko vrijeme.

  • Promovisanje domova i domskih usluga

Zaposleni u domovima smatraju da su sljedeći načini djelotvorni za promovisanje domova za stare:

  • da mediji češće saopštavaju o iskustvima života u domu i da osobe koje žive u domu javno govore o svojim iskustvima 
  • da se starija populacija pita o tome kakve uslove želi i da aktivno utiče na njihovo kreiranje

A  najdjelotvornijim načinom promocije domova smatraju:

  • saradnju i zajedničke akcije domova sa lokalnom zajednicom.

Navode se i dolazak u dom, da se na licu mjesta ljudi uvjere u način života, kao i probni boravak u domu.

Korisnici predlažu:

Neka dođu na probni boravak .

Neka dođu da se raspitaju, da se spasi ko god može.

Neka dođu građani, volonteri, predstavnici institucija da pričaju sa nama.

Lista čekanja najbolje govori o kvalitetu  doma.

Ja reklamiram na sva usta. Meni je dobro, nemam osjećaj da sam odbačena.

 

  • Optimalni oblici stanovanja i brige za starije

Pored domskog smještaja, po mišljenju i zaposlenih i korisnika domova optimalno mjesto  u kojem društvo treba da obezbijedi usluge starijim građanima jesu njihovi vlastiti domovi.

Slijedi dnevni centar, izgradnja naselja po mjeri starijih, posjete volontera i više mjesta gdje bi se okupljali.

Na kraju predlaže se i oblik zbrinjavanja starijih putem udruživanja slobodnog vremena drugih starijih osoba u zajednici da pomažu manje sposobnim starijim osobama.

  • Kakvi domovi nam trebaju

Što se tiče domskog smještaja, vlada uvjerenje da bi prilagođavanje na takav život bilo bi lakše kad bi se domovi gradili u mjestima gdje  stariji žive. Tako oni ne bi prekidali kontakt sa svojom sredinom.

Više jednokrevetnih soba pružilo bi privatnost i veću udobnost korisnicima.

Česta je primjedba korisnika da zgrada doma i okolni teren treba da budu pogodni za kretanje invalida, bez prepreka.

Korisnici visoko cijene postojeću praksu – saradnički odnos osoblja i korisnika i njihovo zajedničko rješavanje problema . Nepodijeljeno je mišljenje korisnika u oba doma da je osoblje preopterećeno (i uprkos tome vrlo posvećeno) te da je potrebno više sestara i njegovateljica.

Korisnicima je takođe dragocjena podrška radnog terapeuta – organizatora aktivnosti i osjećaju veliku prazninu ako ga nema.

Lijepo je da imamo novu kuhinju, ali potrebniji je radni terapeut, zadovoljstvo je u glavi.                                                                                     

Izraženo je nezadovoljstvo korisnika ponašanjem nekih drugara koji nemaju obzira prema drugima pa smo čuli ideje o tome da bi trebalo edukovati takve o ponašanju i disciplinovati ih.

Ima primjera – zaslužuje da ga izbatinate.

Na pitanje o tome što bi postojalo u idealnom domu za stare navedene su i ove socijalne potrebe: međugeneracijski kontakt i saradnja, kulturno-zabavni, sportski programi, povlastice za posjete priredbama.

Korisnici bi voljeli da ih posjećuju građani, predstavnici institucija, volonteri, da razgovaraju s njima i pokažu im da nijesu zaboravljeni. A tako se osjećaju kada vide da samo iz pojedinih opština ili centara za socijalni rad dolaze predstavnici i obilaze svoje sugrađane koji su sada u domu.

Iz Bara dobijaju svašta, najmanje mi iz Podgorice.                                                                                                                    

Riječi kojima su nas ispratili nakon intervjua pokazuju koliko im znači pažnja:

 Vaša posjeta je za nas uspjela terapija. Nakon ovog razgovora mi smo mlađi za godinu dana.

 

Zahvalnost

Zahvaljujemo na saradnji i gostoprimstvu direktorima domova g. Vukićeviću i g. Mustajbašiću, njihovim saradnicima i korisnicima.

 

Podgorica, oktobar 2014.                                                       NVU Naše doba

 

Download “PROJ-2-Zivot-Istrazivanje-1.doc” PROJ-2-Zivot-Istrazivanje-1.doc – Downloaded 66 times – 96 KB